Vida je rođena u Futogu 1945. godine, a pjevanjem je počela da se bavi veoma rano – kada se sa 14 godina pridružila ujaku, kafanskom muzičaru.

Rano se i udala – u petnaestoj godini vjenčala se sa muzičarem Aleksandrom Pavlovićem. Pobjegla je iz svog rodnog kraja, od roditelja, i sa suprugom se preselila u Sarajevo. Posle 10 godina pjevanja po kafanama snimila je svoju prvu ploču koja je prodata u čak pola miliona primjeraka. Njen život tada je krenuo novim tokom, ali usledile su i nove promjene.

Na vrhuncu karijere napustila je prvog supruga i Sarajevo i sa dva kofera došla u Beograd. Tada upoznaje svog drugog supruga, takođe muzičara Stevu Jovanovića, sa kojim je bila u burnom braku 27 godina.

Iako je imala veliku popularnost, bila obožavana pjevačica, veoma tražena i dobro plaćena, Vida je ipak bila nesrećna. Zamišljala je da će živjeti u bajci, sa mnogo djece, ali realnost joj je “lupila šamar”. Njen privatan život nije nimalo ličio na bajku. Nije krila koliko je nesrećna što nemaju djece, a razočarana i tužna utjehu je pronalazila u alkoholu. Kada im se brak raspao, Vida i Steva još neko vrijeme su živjeli pod istim krovom, ali u odvojenim dijelovima kuće.

Kada joj se zdravstveno stanje pogoršalo morala je da prestane da pije, ali je poslednjih godina života i dalje imala velikih problema sa visokim pritiskom.

– Eto, ja mogu da kažem da me ljudi vole. Možda zato me hvata tuga, kad pomislim da ću jednog dana morati da prestanem da pjevam. Kad odem negdje, ljudi mi iskazuju ljubav. “Pa, gdje si kraljice, ništa bez tebe!” Rekoh: “Ljudi, ostarila sam, pustite me da odem u penziju!” Nema šanse, kažu – rekla je pjevačica u jednom od poslednjih intervjua.

Svoju tugu prenjela je kroz mnoge pjesme, dirajući pravo u srce publiku u čitavom regionu, ali i kolege koje su je zvale “kraljicom nad kraljicama”.

Vida Pavlović umrla je 10. maja 2005. godine, u 60. godini, u svom domu u Beogradu.